Gusjenica Milica

Tko zna, možda je najljepše u životu nešto željeti.Možda se želja i ostvari.....

Gusjenica Milica

Bila jednom jedna gusjenica.Ime joj je bilo Milica jer je milila posvuda , polako i nezaustavljivo.Bila je to vrlo uporna gusjenica ali prilično usamljena.Nigdje nijedne prijateljice.Živjela je sama na grani breze i zavidno gledala leptire koji su lako lebdjeli uokolo na divnom proljetnom suncu katkad joj se smješkali rugajući se..Kad bi ona mogla tako

letjeti ?, čeznula je ,a pri tom se još čvršće prionula o granu koja bi se redovito malo zaljuljala pod tom žarkom željom.

Gusjenica Milica je naizgled  imala sve što joj je trebalo za život.Sunce koje ju je grijalo, koru grane koja joj je bila dom i lišće koje je povremeno grickala i koje joj je bilo izvor hrane potrebne da se održi na životu.Ali nije bila sretna živeći tako..Željela je letjeti.Željela je imati prijatelje poput onih leptira na nebu..Sve to joj se činilo nedostižnim snom, bila je samo obična siva gusjenica.Okrenula je svoju dlakavu glavicu i ugledala svoje valjkasto tijelo s bezbroj nožica koje je polako mililo po granama drveta.Nije bilo šanse da poleti.Možda jedino da padne s grane ali to bi bio kraj njenog malog života.Ščučurila se na grani u lopticu i začahurila.Željela je samo sanjati i neka je svi puste na miru.

Prošlo je puno vremena i gusjenica se naspavala.Bilo joj je vruće i željela je skinuti svoju spavaćicu u koju se začahurila.Izašla je , ali kako!!??Dobila je dva divna krila i poletjela prema nebu, prema suncu, prema ostalim leptirima koji su bili već stari u usporedbi s njom.Bila je tako sretna.Bila je najljepši leptir kojeg možete zamisliti sa predivnim šarama u duginim bojama.Nije ni sanjala da može biti tako lijepa.

Eto, pomislila je: samo treba žarko željeti i san će se ostvariti.Poletjela je u visine ne sluteći ljepote prijateljstva i leta koji će uskoro upoznati, a ja sam poput neke gusjenice s grane promatrala njen let.