Crveni
tepih
Naša
baka jednog je dana uzela stvari u svoje ruke i rekla:ovaj ružni
tepih ne može biti u našoj kući!Bio je to dotrajali stari
tepih-staza već umašćen , na njemu se mastio Čarli, naš
tigrasti mačak,kad ga ne bismo“nadgledali“, uzeo bi hranu iz
zdjelice i jeo na hodničkom tepihu.
Rekla
je da ide kupiti novi tepih i značajno pogledom ošinula djeda.Djed
se ustao i morao je poći iako je na televiziji bila neka manje važna
nogometna utakmica.Nije rekao ništa, samo je obuo cipele, uzeo
ključ od auta..Pa ne možeš ići van u toj majici!!rekla je baka i
već dotjerana došla pošla prema vratima.Čekaj malo,( u našoj
kući uvijek se čekalo na djeda, baka je bila brža u svemu a
naročito je bila brza na riječima.
Kada
su otišli mama , tata i ja nismo mogli ni zamisliti kakvo nas
iznenađenje čeka.
Prošlo
je vrijeme neke tv serije koju gledam, vijesti i sportske vijesti i
začulo se zvono na vratima.Stigli su , rekla je mama ,gledajući
kroz špijunku na vratima.Otvorila je vrata a djed je ispustio
zamotani tepih u hodnik.
Sakupili
smo se oko smotanog valjka i odmotali ga , pred nama je zablistao
crveni tepih kao u holivudskim okupljanjima!Baka je podigla nos i
rekla:Tako, sad i mi imamo crveni tepih, oduvijek sam to željela!!
Ponosan
na svoju baku i novi crveni tepih , sutradan sam pozvao u goste
svoje najdraže prijatelje iz razreda, sve buduće glumce.
Nema komentara:
Objavi komentar