Priča o neobičnom pingvinu

Svi se ponekad tako osjećamo, kao neki neobični, čudni stvorovi potpuno sami na ovom svijetu, da bi onda otkrili ljepotu u Mjesecu  na nebu , kakvom cvijetu ili možda lopti....Srećom i to je samo mala ,
nedovršena priča.

                                   Priča o neobičnom pingvinu

         Ovo je bio drukčiji pingvin.Nitko nije  znao zašto se toliko razlikuje od ostalih, pa se na Južnom polu više o tome nije ni govorilo.Svi su ga pingvini voljeli jednako kao da nije sav crvenožut po leđima.

Onda se crvenožutom pingvinu rodio mali crvenožuti sin.Majka ga je voljela kao što već majke mogu voljeti, a otac je bio vrlo ponosan na njega.Prijatelji se nisu odvajali od malog crvenog pingvina.Ali njemu nije bilo jasno zašto se njegovi toliko razlikuju od ostalih pingvina na polu.Odlučio je potražiti odgovor na to teško pitanje.Ponio je nešto hrane i pošao u svijet ne bi li otkrio veliku tajnu što ga je mučila.

Putovao je polako i već stigao u opustjele predjele bez ledenih santi.Svuda se prostirala neobična hladna ravnica.Kad mu se već činilo da putovanje nema baš nikakva smisla, mali pingvin ugleda u daljini neko malo tajanstveno biće koje ga je neodoljivo podsjećalo na nekoga u njegovoj porodici.

-Konačno netko sličan mom tati-zaključio je veselo , a zatim  pogledao u svoja crvena leđa.Kad se približio, oprezno je obišao oko okruglog stvorenja dva-tri puta.Začudio se:biće se nije ni pomaknulo, niti je pokazalo ikakva znaka straha , ali ni dobrodošlice.-Sigurno spava- pomislio je mali pingvin pitajući se ima li pravo i nastavio začuđeno kružiti oko svoje nove prijateljice.

Mali pingvin nije nikada vidio takvo što i nije mogao znati da je riječ o crvenožutoj lopti, što se tu nalazila iz nekog nepoznatog razloga.Padala je noć i on odluči ovdje dočekati jutro nadajući da će se i lopta naspavati.

Uskoro se na nebu pojavio sjajan okrugao mjesec.Kad je pingvin ugledao još jedno okruglo stvorenje crvenožute boje još se jače razveselio.Potrčao je ususret mjesecu ali je ovaj počeo uzmicati, potrčao je prema lopti, a mjesec je pojurio za njim.Kamo god bi krenuo mjesec bi pošao za njim.- O, pa ovo je pravi prijatelj, nikada se neće odvojiti od mene-zaključio je naivno mali pingvin.Pomislio je na  svog tatu-kako bi bio ponosan da ga sada vidi.Zato će sutra, kad se probudi lopta, poći s njom i mjesecom kući na Južni pol.Smjestio se udobno kraj lopte i sretno usnuo.
                                                                                 
                                                                                     Jadranka Škrobar
                                                                                              

Tonek

   Ponekad se možete iznenaditi uđete li u svoju kupaonu.To se i meni dogodilo...                                           

                                                 Tonek

                        Otkuda se u mojoj kupaonici našao taj nilski konj?Kada sam ga upitala kako je ušao sa svim svojim teretom kroz uska kupaonska vrata, odgovorio je da se zove Tonek kao da će time sve objasniti.Nemojte sada zamišljati moju kupaonu jer vam to neće uspjeti bez mene.

Dakle, podne pločice sasvim su raspucane od Tonekove težine i sve su pukotine ispunjene vodom jer se Tonek upravo kupao.Pri tom  nije štedio ni vodu, ni sapun, ni šampon, a očito se volio kupati budući je stalno pri tom pjevao.Ne znam da li možete zamisliti to- kako nilski konj pjeva.

Iza kupanja Tonek je krenuo ravno u šetnju po obližnjim sportskim terenima.Kretao se tromo ali radoznalo i pri tom mu je sve zapinjalo za oko.Kada mu je za oko zapela teniska loptica vratio se doma sa povelikim okom.Poželio je  koka kolu ali je u kući  nije bilo dovoljno pa se vratio sportskim terenima.Svidio mu se tenis ali mu je draža bila košarka , budući da ga lopta za košarku nikada nije pogodila.Utorkom je uvijek igrao košarku sa Zagi , najboljom košarkašicom na školi.

Nikada sebi Tonek neće oprostiti svoju težinu zbog koje Tonek nije mogao pratiti Zagi.Nikada Zagi neće imati vjernijeg navijača od Toneka.

Onda je zavolio i skokove s motkom.Dva dana je proveo u potrazi za motkom .Nije se usudio odmah skočiti ali je kao opijen gledao eleganciju skakača sa motkom.

Petkom nilski konji ne prate sport , toga se držao čak i Tonek.Kada je subotom otišao  nije se vratio sve do nedjelje.Kladim se da negdje potajno vježbao geometriju ili gramatiku.Pažljivo promatrao  moje knjige.

I tako , neki kažu da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj.Negdje sam čula da je najbolji čovjekov prijatelj pas.Ja imam dosta prijatelja i dosta knjiga a imam i jednog psa.Pa ipak, nitko ne crta kao moj najbolji prijatelj.Nacrtao je nilskog konja tako dobro da je ovaj ušao u moju priču i kupa se u mojoj kupaonici.Nilski konj, Tonek.

Dosadna priča

 Nisu samo političari  dosadni, vijesti, reklame, muhe...čak može biti ...

                                 

   Dosadna priča

         Nemojte čitati ovu priču.Dovoljno je već da se dosađuje Ivan kojega je na čitanje nagovorila mama.Sjedio je za stolom i uzdisao.Priča koju je upravo čitao, bila je  tako dosadna da se to ne može ni zamisliti.

Već je skoro došao do polovice teksta a još se ništa nije dogodilo.

-Kakva glupost-rekao je Ivan kad je u priču ušao čudan morski jež.

No da vidim , što će se dogoditi, -prezirno je otpuhnuo dječak kad je u priču ušla čarobna morska zvijezda.

Tog trenutka, sva su se slova iznenada uskovitlala i pred Ivanovim očima odletjela ravno kroz prozor na obližnju livadu!Priča je zajedno s naslovom, od svoje prve do posljednje rečenice isčezla kao kakva nepristojna  ptica što se nije dala  uhvatiti.Ivan je ostao buljiti ne vjerujući svojim očima u čudo koje mu se upravo dogodilo.Kako je to moguće?pitao se ali nije našao odgovor.-Što da radim?-

Pomislio je na čarobnu morsku zvijezdu koja je sišla u priču namjeravajući mu nešto reći, a koju je otjerao nadutom nepristojnošću.

Ta nije mogao vjerovati u čaroliju!Čarobna zvijezda je morala slutiti što se zbiva u njegovu srcu, gdjegod da se sada nalazi.Zna kako je velika dječakova želja da se opet vrati priča kakva je i bila sa svim svojim divnim riječima čarobnim i nezaboravnim.

Zato, ako vam ponekad dosadi priča koju čitate, ostanite ustrajni, pročitajte je do kraja.Nikada ne biste saznali koliko su dobre priče odlične da nema onih ponekad malo dosadnih.


                                                                                   Jadranka Škrobar