Grad
U jednoj prekrasnoj zemlji bio jedan veliki
grad pored svih ostalih gradova razmještenih po brdima i dolinama te lijepe
zemlje.Bila je to ne prebogata ali ni siromašna zemlja.Ovaj grad bio je po nečemu vrlo neobičan.
U njemu su se u
zimskom periodu ljudi voljeli oblačiti u crnu odjeću pa gledano s visina svi su
izgledali dosadno poput mrava.Zašto je to bilo tako?pitao se jedan mali dječak
koji je sa svojim roditeljima došao u posjetu teti.Kad su pošli u šetnju jedino
su oni imali na sebi odjeću veselih boja, crvenu , zelenu , žutu.Tata je imao
žutu vjetrovku, dječačić crveni kaputić a mama zeleni baloner.Bilo je neobično
na ulici vidjeti njih troje među ljudima obučenim u crno.Svi su ih malo čudno,
ali s veseljem promatrali kao da su se upravo nečeg dosjetili.Kao da je na Trg
bačen trak svjetlosti.
Njihova teta, vidjevši
kako ih je lijepo vidjeti kupila je i sebi ljubičasti kaputić i obukla ga.Dan
po dan i ljudi su sramežljivo počeli
izvlačiti iz ormara najprije šarene kape i šalove, davno zaboravljene šarene čarape.Neki
su obuli zelene tenisice,po odjeći kao da im se prolila duga, tako su lijepo
izgledali.Malo po malo građani su se počeli odijevati u boje.
Nije prošlo ni mjesec dana a
glavni trg u gradu bio je prošaran bojama poput livade bogate raznobojnim
cvjetovima.Nije to bio više onaj isti grad.Ljudi su se počeli i više smijati a
neki su na ulice došli s intrumentima pa su svirali za prolaznike.Bilo je tu
svirača s gitarama i violinama, harmonikama i saksofonom.Pojavili su se odnekud
žongleri sa svojim šarenim lopticama koje su vješto lovili uvježbanim pokretima
i kao da su jedva dočekali da dođu u grad pokazati svoju vještinu.
Odnekud su došli slikari sa
svojim velikim i malim slikarskim platnima , a grad je počeo živjeti od jutra
do večeri, kako se to kaže,“punim plućima“.
A sve to zahvaljujući jednom
dječaku i njegovim roditeljima koji se nisu bojali biti drukčiji u gradu u
kojem su svi građani zimi voljeli crnu
odjeću.
