Ponekad snijeg padne kada se nitko ne nada pa onda možemo darovati o tome malu pričicu.
Priča o
snjegoviću
U jednoj lijepoj
zemlji gdje je uvijek bilo sunca a livade i šume se zelenile, jeseni
su se žutjele po bregovima, jednog je dana jako zahladilo.Odnekud je
stigla zima, ptičice su se počele skupljati oko kuća ne bi li ih
ukućani nahranili a one hrabrije, lastavice i rode odletjele su u
južne predjele.
U jezerima se voda
namreškala a zatim se smrznula a iznad krovova se pojavio dim iz
dimnjaka jer se u kućama grijalo.Djeca su morala obući tople
kaputiće, navuči šalove, kape i rukavice kada su izlazila.Maleni
su se okupljali u vrtiću i slušali priče koje su im tete rado
pripovijedale.
Jednog dana , teta im
je ispričala priču o malom snjegoviću kojeg su djeca napravila od
snijega u susjednom dvorištu.Bio je to najmanji snjegović na
svijetu jer je taj dan palo snijega toliko da je sve stalo u jednu
malu košaricu kada su ga djeca pokupila rukavicama.Prvo su napravili
jednu malu grudicu pa se njome htjeli loptati ali je bila tako malena
da im se vrlo brzo smanjila da je više nisu mogli uhvatiti.Onda je
nekom palo na pamet da naprave minijaturnog snjegovića od tri
kuglice na koje su jedva utisnuli oči i smješak.
„Gle snjegović“
veselo su viknuli.Ponosno je stajao najmanji snjegović na svijetu i
bijelio se u malom dvorištu a djeca su mu pjevala:
Snjegović, snjegović
Nema ni
šeširić
Nema niti
čizmice
Niti
mali nosić.
Kada
grane sunce
Rastopit
će mu lice.
Snjegoviću se nije
dopala ta pjesmica i na oko mu je grunula kockasta suza.
„Gle, snjegović
plače“, rekla je tužno jedna djevojčica.Nikomu nije bilo drago
vidjeti snjegovićeve suzice pa su prestali pjevati.Odlučili su
napraviti od papira šeširić i donijeli su gumbiće i neke male
čizmice i dovršili snjegovića.Netko se sjetio i donio metlicu i
naslonio je na snjegovića.Snješko, kao da se nasmiješio ali to je
vidjela samo ona djevojčica koja je prva vidjela i da snjegović
plače.
Sada su se djeca
primila u kolo oko snjegović i pjevala:
Snjegović, snjegović
Na glavi mu šeširić
Na nogama čizmice
Ima mali nosić
I na licu smješak
To je naš
Snježak....
Tako su djeca
razveselila snjegovića i bila sretna sve dok nije granulo sunce a
mali se snjegović rastopio u mlakicu vode koje su popile sjenice sa
obližnjeg stabla lipe.