nedjelja, 14. travnja 2019.

Strah



Ponekad se bojimo kad smo mali a ponekad jer ne znamo odgovor...


Strah



Ne znam jeste li ikada čuli da dijete ima nesanicu.
Tata često zbog posla mora na put.Gotovo uvijek, ako stigne, kupi neku igračku na putu,a mama i sestra također dobiju mali poklon.Ovaj put je tata donio veliku loptu koja u mraku svijetli.Zapravo ona ne svijetli uvijek, samo ponekad joj padne na pamet da zasvijetli, jer lopta kao što znate ima okruglu pamet.Ovo je bila posebno šašava lopta: jer svijetli. No ja to nisam odmah znala.
Baš sam lijepo usnula ali kao da me u snu netko gleda.Otvorim oči kad imam što vidjeti.Cijela soba obasjana je čudnim svjetlom .Po zidovima se penju čudne spodobe. Sve stvari su narasle barem tristo puta u onom polumraku koji je sablasno svjetlio.Ne, ne možete ni zamisliti kako sam se uplašila.Nisam smjela nikud jer bi me neko čudovište valjda odmah ščepalo.Sklupčala sam se i užasnuto čekala da to svjetlo koje je odnekud došlo nekamo ode. .Možda su po mene došli izvanzemaljci, pomislila sam i htjela pozvati tatu ali što ako mi otmu i tatu i mamu i sestru? Hm.Znala sam da moram čekati i biti tiho dok ne svane jutro.Sve će biti lakše kad grane sunce.San mi više nije dolazio ni blizu, bila sam posve budna.
Onda sam ugledala loptu.Kao da mi se smješkala.Svijetlila je.Skoro mi se činilo da namiguje.
Palo mi je na pamet da je tata spomenuo kako ako loptu dovoljno jako udariš može zasvijetlitiDakle to je to!.Ustala sam iz kreveta i hrabro krenula prema lopti.Uzela sam je u ruke i odnijela u hodnik.Pogledala sam u sobu koja je bila u mraku, samo je svjetlo s ulice blago obasjalo sestrin krevet u kom je ona čvrsto spavala.Moja sestra ,zbog koje sam osjetila hrabrost da odnesem onu loptu koja svijetli, iz sobe.Sada sam mogla čvrsto zaspati a lopta neka svijetli u hodniku.Ali tko ju je udario?

jadranka škrobar