Ponekad nas putovanje iznenadi i poželimo da nikada nismo otputovali...
Putovanje velikog bumbara
Rodio se jednog sunčanog dana blistavi bumbar.Bio je odmah najveća buba na livadi i svi su ga kukci odmah uočili.Kako je na svijetu bilo sve više automobila i aviona a sve mani leptira , bumbara i bubamara, cijela se cvjetna livada jako radovala rođenju velikog bumbara.Puno se cvjetova rascvalo u čast njegova dolaska na svijet, toliko da se sa daleke ceste kuda su prolazili automobili čulo klicanje djece;glekakva divna cvjetna livada!No sve bi bilo u redu da je to bio obični bumbar, letio bi od cvijeta do cvijeta, prenosio cvjetni prah i radio svoj posao.Ovo nije bio obični bumbar, bio je to lijepi, lijeni bumbar koji je strašno mrzio šarene boje i mnoštvo kukaca što su zujali livadom.Želio je poći nekamo gdje je trava bila jednostavna, zelena, bez puno cvjetnog dodatka.Ali” ti si rođen kako bi oprašivao cvjetove”, govorili su mu razni kukci, „ što ćeš na livadi bez cvijeća?”
”Ja se bojim da nešto ne pogriješim u tom kompliciranom poslu oprašivanja.Zamislite da na ivančicama narastu trešnje ili višnje?”
„Ma ti previše raazmišljaš”, rekao mu je jadan skakavac i odskakutao na kišnu travu napiti se malo vode.
Uzalud je bumbar objašnjavao zašto bi on volio da na livadi ne bude puno cvijeća, kukci ga nisu razumjeli.Odlučio je poći u svijet, naći svoju livadu iz snova, sa puno zelenila i malo cvijeća.
Letio je bumbar i preletio šumu i sedam livada ali sve su se šarenile od mnoštva cvjetova , nijedna mu nije bila po volji.
Onda je stigao na neko čudno mjesto gdje su zujali strašni divovski bumbari i ispuštali čudne dimne signale.Što li mi hoće reći?pitao se bumbar ništa ne shvaćajući.Neka od tih stvorenja stajala su na mjestu u velikom broju a neka su se brzo kretala.Vidio je čudna bića kako ulaze u divovske kukce i kako nekuda odlaze.
„Ovo još nikada nisam vidio”., poletio je bumbar ne znajući da se nalazi u gradu gdje gotovo i da nema livada, gdje je posvuda jure automobili,autobusi, kamioni.Uletio je u jedan autobus, neoprezno a vrata su se za njim zatvorila.U autobusu je bilo puno ljudi što su se uzvrpoljili kada je bumbar primijećen.Svi su počeli mahati i vikati tjerajući ga sad ovamo sad onamo.Jedva je pobjegao kroz otvoren prozor autobusa.Odjednom je poželio svoju rodnu livadu punu cvijeća i drugih sitnih bića, njegovih prijatelja kukaca.
Da ih je bar poslušao i ostao s njima.Sada se izgubio i možda ih više nikada neće naći..
(predlažem nastavak ove priče kako bi je vi ispričali:)
