E kada bi sve bilo tako jednostavno kao Smiješak.
Smiješak i mačak
Bio jedan Smiješak
što je bezbrižno živio u srcima dobrih ljudi koji bi ga rado
darovali kada bi ih netko obradovao ili kada bi oni htjeli obradovati
nekog koga vole .Imao je starijeg brata Smijeha.Smijeh je bio
zahtjevan, ambiciozan i nitko nije mogao dobiti Smijeh na dar lako,
svatko tko je želio imati Smijeh morao se dobro potruditi da ga
dobije u srce.Smijeh, kao da je bio strogi ali malo ograničen
profesor stalno je tražio nešto kod ljudi koji su ga znali
potaknuti i darovati drugima.Bio je vrlo cijenjen i Smješak je bio
mrvicu ljubomoran ali vrlo dobroćudan.
Jednom su pošli
zajedno u svijet tražiti avanture.Smijeh je bio naročito sklon tome
a Smiješak se samo blagonaklono smiješio.Lebdio je od usana do usana
ljudi. U ona davna vremena kada su još djeca bila sretna zbog malih
stvari., kada nisu trebala mobitele ni digitalne stvarčice, kada su
se radovali loptama i neočekivanim balonima i rijetkom voću
,druženju i igri s prijateljima, kada su otkrivala čudesne stvari u
šumi i livadi Smiješak je bio vrlo zaposlen.Smijehu su trebale
velike stvari da se u potpunosti razvije.Trebali su mu cirkusi i
klaunovi, trebali su mu mudraci za Smijeh,pisci komedija,trebale su
mu rijetke i čudesne situacije koje su samo najdarovitiji ponekad i
nespretni nesretnici mogli izvoditi i nerijetko je u tome bilo
vrtoglavih padanja sa visokih mjesta dolje nisko.Tada bi smijeh došao
na svoje i ljudi su to naročito voljeli.
Živio je negdje i
jedan kralj s kraljicom i princezom, slugama i svim ostalim što
kraljevi već imaju.Bio je vrlo moćan ali nesretan.Kraljica mu je
bila dosadila, princezu su zanimale samo neke trice a sluge ga baš
nisu zanimale.Njegovo je kraljevstvo bilo nadaleko poznato po
bogatstvu.Ponekad , kada je onako namrgođen obilazio u svojim
kočijama svoju golemu zemlju vidio bi da su ljudi uokolo veseli , da
se često smješkaju a neki su se i glasno iz srca smijali.Neki su
bili vrlo siromašni ali ipak veseli sa Smiješkom na licu.Pjevali su
i plesali, družili se i voljeli.Pitao se kralj zašto je tome tako
da on koji ima sve na svijetu nesretan.
Pomislio je da bi mu
netko to morao znati objasniti pa je savjet potražio u knjigama ,
budući da nije vjerovao mudrim ljudima za koje je mislio da ih ni
nema u blizini.Čitao je i čitao, prestao je i jesti i piti i davati
naređenja, samo je čitao ne bi li našao odgovor.
Pored njega je živio
mačak.Mačku je odjednom postalo dosta tog kraljevog
čitanja.Odlučio je kralju odvući pažnju od knjiga i malo ga je
okrznuo svojim repom a kad je uopće shvatio da ima rep počeo se
vrtjeti u krug za repom.Rušio je pri tom kraljevske ukrase i igrao
se igrao sve dok kralj svoje namrgođeno lice nije razvukao u
Smiješak. .Odmah se osjetio sretnijim i počastio je svog mačka
najboljim ručkom.Shvatio je kralj da je tajna u mačkovim
vragolijama i pozvao svoju kraljevsku obitelj da podijele s njim
sreću.Mačak je ovaj put dao sve od sebe, znao je da će za to biti
nagrađen bogato.Zavlačio se u kutije, košare,marame nosio ih
preko glave i sudarao se sa svime što se našlo u dvorani a Kralj i
Kraljica i svi dvorani su se počeli glasno,sretno i zarazno smijati
mačjoj nespretnosti.Cijelo kraljevstvo je odzvanjalo od Smijeha.
Sve je sa strane
promatrao Smiješak i sišao na lice princeze koja je od toga postala
tako lijepa da se u nju odmah zaljubio princ iz obližnjeg
kraljevstva.
Ne moram vam završiti
priču.Znate što je bilo dalje.A za sve je zaslužan jedan običan
mačak.
