I još jedna priča o Duhu iz boce

I još jedna priča o Duhu iz boce Bio neki Duh u boci.Boravio je tamo dugo i kao da su svi su za njega znali svima je bilo prihvatljivo da tamo boravi.Ljudi se nisu pitali što tamo radi niti o čemu razmišlja.A Duh ko duh, bio je vrlo tih,nevidljiv, zapravo skoro potpuno nevidljiv, samo je spavao.Boca je bila sakrivena na nekom starom tavanu napuštene kuće a tko ju je tamo ostavio zajedno sa Duhom , ne zna se. Prolazile su zime sa snjegovima i vjetrovima i proljeća sa kišama, prolazila su mnoga sušna ljeta i sunčane , zrele jeseni ali nikome nije bio važan Duh u boci i stara napuštena kuća nakraj sela. Jednom su prolazila ovuda neka djeca , mala grupa veselih školaraca i netko je predložio da zavire u staru kuću.Možda u njoj ima duhova, rekao je neki glasić a to je samo bio razlog više da se virne u napuštenu kuću. Ušao je prvo najjači i najveći Tomi, a za njim ostali , pa i najmanji , malo bojažljivi Tihomir.Kada su otvorili vrata koja su bila otključana ulazna prostorija bila je u polumrakui čini se da je bila prazna.Osim nekakve komode nije u njoj bilo ničega.Pošli su zatim u sljedeću sobu,prostoriju koja je nekada mogla biti kuhinja, pa kupaonicu s praznom kadom,a zatim su se počeli penjati po drvenim stubama koje su sablasno škripale.Netko je imao mobitel pa su mogli osvijetliti mračno stubište koje je vodilo nekud prilično visoko.Kada su došli na tavan kroz zabatni prozor pružalo se ugodno svjetlo koje je obasjavalo čitavi prostor pa se moglo vidjeti nekoliko napuštenih stvari koje su tko zna zašto bile ostavljene.Neki stari medo, jedan kišobran, nekoliko odbačenih cipela, stara vekerica i neka staklena boca.Moglo se vidjeti da je boca bila začepljena ukrasnim čepom zelene boje.Ne sluteći ništa netko je uzeo bocu , izvadio čep i malo zavirio u naizgled praznu bocu a onda je ponovno začepio.Po svemu sudeći nitko od ove djece nije znao da je Duh pušten iz boce , samo su se izvana začule ptice.Iz nekog su razloga poletjele s krova kuće. Duh je bio presretan što je pušten na slobodu, letio je iznad krovova i šume i krenuo prema oblacima a zatim se naglo vratio prema kući gdje je dugo boravio, valjda da se pozdravi.Srećom bio je to dobar duh, pomalo nestašan i baš duhovit.On će možda biti uzrok nekoj kiši ili vjetru da zavitla oblake, da zatalasa valove visoke trave ili one morske valove. Htjela sam vam samo reći da pazite malo kad otvarate boce na starim tavanima i dirate napuštene stvari,nije svaki Duh baš sasvim dobar.