Ovo nije bajka.
Na domjenku
Bio neki ministar među mnogim ministrima u mojoj zemlji.Svi su bili važni iako se nama činilo da bi se njihov posao mogao i bolje obavljati, s toliko toga mi mali,nismo bili zadovoljni.
Taj ministar imao je između ostalog i puno djece, čak četvero što se u današnje vrijeme činilo pravim bogatstvom.To ga je odmah smjestilo među čudake.Kada bi ušao u ministarstvo, nastao bi neugodan muk ne zna se da li iz poštovanja ili nelagode.
Jednog dana na jednom važnom državnom okupljanju gdje je bilo svakakvih
delicija, pića i raznih vrsta slastica ministar je ponukan nečim predložio državnom tajniku da se osnuje novo ministarstvo koje bi bilo neophodno u današnje vrijeme.Kakvo novo ministarstvo?pitao se začuđeni tajnik koji je u sebi smatrao da je danas u našoj zemlji ali i uopće u svijetu ionako previše državnih činovnika pa je upitao kakvo novo ministarstvo se predlaže?
Ministarstvo poslušnosti! kao iz topa odgovori ministar i krene prema tanjuru s kanapeićima.
Tajnik malo zastane, kao da nije dobro čuo, ponovi pitanje a ministar odgovori punim ustima što je bilo vrlo nepristojno ali valjda potrebno: finistvarstvo pofušnosti .Pa to već imamo! odgovori tajnik
a ministar sada već progutavši sve zalogaje začuđeno zastane.Kako molim?Ministarstvo poslušnosti već imamo?upitao je sada veoma važno podignuvši desnu obrvu.
A to ne, ispravio se tajnik malo zatečen novim prijedlogom.
Ministar je onda počeo objašnjavati otkuda mu ta ideja, da ju je dobio u svojoj kući gdje su mu svi odbili poslušnost i djeca i žena i svi kućni ljubimci, kao i strojevi u kući kako vidi da bi i na državnoj razini trebalo uvesti reda među svu tu demokraciju, kaos i zbunjenost i da bi sve bolje funkcioniralo na svim razinama i poljima uključujući i poljoprivredu.Pa i vozač se razbolio pa ministar nije mogao doći državnim automobilom nego je morao unajmiti specijalno vozilo što je inače puno skuplje za državni proračun.
Sve bi se moglo b olje urediti da se osnuje takvo ministarstvo, tvrdio je ministar, ne bi bilo toliko nepotrebnih diskusija, toliko mlaćenja (mislio je reći:prazne slame) ali se naglo zaustavio i nešto sebi u bradu promrmljao.Troškovi bi se lakše mogli opravdati,nastavio je, novinari ne bi toliko zapitkivali, tko zna što bi sve nabrojio naš ministar da im se nije približio premijer na što je ovaj ustuknuo blago se naklonivši.Prošlo je neko vrijeme od tada,ministar je valjda u svojoj kući uveo reda, a koliko mi je poznato , ministarstva i dalje rade na uobičajeni način, čini se da na sreću, ideja nije pala na plodno tlo kojeg je u našoj maloj zemlji začudo ,u obilju.
