Kako je nastao ponos

 

 Da li  je Marku baš trebao taj ponos?

Kako je nastao ponos

Marko je prolazio ulicom i odjednom mu je pogled pao na prekrasan autić u izlogu.Kako mu je pogled pao, tako mu se i nos zalijepio na staklo u izlogu.Niti je mogao podići pogled s autića, niti je mogao odlijepiti nos od stakla.I što sad?

Neka netko zove vatrogasce da odlijepe nos, neka netko zove padobrance da nauče Marka kako padati polako i pažljivo, osobito kad je riječ o pogledu, policajce, staklorezače...Ali ne..S Markom je i mama koja je čekala samo pet minuta-i ni minute više-svog sina čiji se nos zalijepio za izlog.Svojim najdužim prstom lagano je kvrcnula  Marka po nosu i – gle čuda-nos se odlijepio jer je mama rekla:-kad ispraviš onu jedinicu iz matematike,možemo razgovarati o crvenom autiću.-

Danas je Marko ,koji je tada dobio po nosu ,ponosan jer je ispravio svoju jedinicu i dobio četvorku.Eto kako je nastao ponos!Ne znamo je li mama održala obećanje i razgovarala s Markom o crvenom autiću te još ne znamo što je bilo dalje, ali o tome nekom drugom zgodom.

Crveni tepih

Crveni tepih

Naša baka jednog je dana uzela stvari u svoje ruke i rekla:ovaj ružni tepih ne može biti u našoj kući!Bio je to dotrajali stari tepih-staza već umašćen , na njemu se mastio Čarli, naš tigrasti mačak,kad ga ne bismo“nadgledali“, uzeo bi hranu iz zdjelice i jeo na hodničkom tepihu.

Rekla je da ide kupiti novi tepih i značajno pogledom ošinula djeda.Djed se ustao i morao je poći iako je na televiziji bila neka manje važna nogometna utakmica.Nije rekao ništa, samo je obuo cipele, uzeo ključ od auta..Pa ne možeš ići van u toj majici!!rekla je baka i već dotjerana došla pošla prema vratima.Čekaj malo,( u našoj kući uvijek se čekalo na djeda, baka je bila brža u svemu a naročito je bila brza na riječima.

Kada su otišli mama , tata i ja nismo mogli ni zamisliti kakvo nas iznenađenje čeka.

Prošlo je vrijeme neke tv serije koju gledam, vijesti i sportske vijesti i začulo se zvono na vratima.Stigli su , rekla je mama ,gledajući kroz špijunku na vratima.Otvorila je vrata a djed je ispustio zamotani tepih u hodnik.

Sakupili smo se oko smotanog valjka i odmotali ga , pred nama je zablistao crveni tepih kao u holivudskim okupljanjima!Baka je podigla nos i rekla:Tako, sad i mi imamo crveni tepih, oduvijek sam to željela!!

Ponosan na svoju baku i novi crveni tepih , sutradan sam pozvao u goste svoje najdraže prijatelje iz razreda, sve buduće glumce.

Gusjenica Milica

Tko zna, možda je najljepše u životu nešto željeti.Možda se želja i ostvari.....

Gusjenica Milica

Bila jednom jedna gusjenica.Ime joj je bilo Milica jer je milila posvuda , polako i nezaustavljivo.Bila je to vrlo uporna gusjenica ali prilično usamljena.Nigdje nijedne prijateljice.Živjela je sama na grani breze i zavidno gledala leptire koji su lako lebdjeli uokolo na divnom proljetnom suncu katkad joj se smješkali rugajući se..Kad bi ona mogla tako

letjeti ?, čeznula je ,a pri tom se još čvršće prionula o granu koja bi se redovito malo zaljuljala pod tom žarkom željom.

Gusjenica Milica je naizgled  imala sve što joj je trebalo za život.Sunce koje ju je grijalo, koru grane koja joj je bila dom i lišće koje je povremeno grickala i koje joj je bilo izvor hrane potrebne da se održi na životu.Ali nije bila sretna živeći tako..Željela je letjeti.Željela je imati prijatelje poput onih leptira na nebu..Sve to joj se činilo nedostižnim snom, bila je samo obična siva gusjenica.Okrenula je svoju dlakavu glavicu i ugledala svoje valjkasto tijelo s bezbroj nožica koje je polako mililo po granama drveta.Nije bilo šanse da poleti.Možda jedino da padne s grane ali to bi bio kraj njenog malog života.Ščučurila se na grani u lopticu i začahurila.Željela je samo sanjati i neka je svi puste na miru.

Prošlo je puno vremena i gusjenica se naspavala.Bilo joj je vruće i željela je skinuti svoju spavaćicu u koju se začahurila.Izašla je , ali kako!!??Dobila je dva divna krila i poletjela prema nebu, prema suncu, prema ostalim leptirima koji su bili već stari u usporedbi s njom.Bila je tako sretna.Bila je najljepši leptir kojeg možete zamisliti sa predivnim šarama u duginim bojama.Nije ni sanjala da može biti tako lijepa.

Eto, pomislila je: samo treba žarko željeti i san će se ostvariti.Poletjela je u visine ne sluteći ljepote prijateljstva i leta koji će uskoro upoznati, a ja sam poput neke gusjenice s grane promatrala njen let.