Priča o neobičnom pingvinu

Svi se ponekad tako osjećamo, kao neki neobični, čudni stvorovi potpuno sami na ovom svijetu, da bi onda otkrili ljepotu u Mjesecu  na nebu , kakvom cvijetu ili možda lopti....Srećom i to je samo mala ,
nedovršena priča.

                                   Priča o neobičnom pingvinu

         Ovo je bio drukčiji pingvin.Nitko nije  znao zašto se toliko razlikuje od ostalih, pa se na Južnom polu više o tome nije ni govorilo.Svi su ga pingvini voljeli jednako kao da nije sav crvenožut po leđima.

Onda se crvenožutom pingvinu rodio mali crvenožuti sin.Majka ga je voljela kao što već majke mogu voljeti, a otac je bio vrlo ponosan na njega.Prijatelji se nisu odvajali od malog crvenog pingvina.Ali njemu nije bilo jasno zašto se njegovi toliko razlikuju od ostalih pingvina na polu.Odlučio je potražiti odgovor na to teško pitanje.Ponio je nešto hrane i pošao u svijet ne bi li otkrio veliku tajnu što ga je mučila.

Putovao je polako i već stigao u opustjele predjele bez ledenih santi.Svuda se prostirala neobična hladna ravnica.Kad mu se već činilo da putovanje nema baš nikakva smisla, mali pingvin ugleda u daljini neko malo tajanstveno biće koje ga je neodoljivo podsjećalo na nekoga u njegovoj porodici.

-Konačno netko sličan mom tati-zaključio je veselo , a zatim  pogledao u svoja crvena leđa.Kad se približio, oprezno je obišao oko okruglog stvorenja dva-tri puta.Začudio se:biće se nije ni pomaknulo, niti je pokazalo ikakva znaka straha , ali ni dobrodošlice.-Sigurno spava- pomislio je mali pingvin pitajući se ima li pravo i nastavio začuđeno kružiti oko svoje nove prijateljice.

Mali pingvin nije nikada vidio takvo što i nije mogao znati da je riječ o crvenožutoj lopti, što se tu nalazila iz nekog nepoznatog razloga.Padala je noć i on odluči ovdje dočekati jutro nadajući da će se i lopta naspavati.

Uskoro se na nebu pojavio sjajan okrugao mjesec.Kad je pingvin ugledao još jedno okruglo stvorenje crvenožute boje još se jače razveselio.Potrčao je ususret mjesecu ali je ovaj počeo uzmicati, potrčao je prema lopti, a mjesec je pojurio za njim.Kamo god bi krenuo mjesec bi pošao za njim.- O, pa ovo je pravi prijatelj, nikada se neće odvojiti od mene-zaključio je naivno mali pingvin.Pomislio je na  svog tatu-kako bi bio ponosan da ga sada vidi.Zato će sutra, kad se probudi lopta, poći s njom i mjesecom kući na Južni pol.Smjestio se udobno kraj lopte i sretno usnuo.
                                                                                 
                                                                                     Jadranka Škrobar