Priča o snjegoviću

  Ponekad snijeg padne kada se nitko ne nada pa onda možemo darovati o tome malu pričicu.

Priča o snjegoviću

U jednoj lijepoj zemlji gdje je uvijek bilo sunca a livade i šume se zelenile, jeseni su se žutjele po bregovima, jednog je dana jako zahladilo.Odnekud je stigla zima, ptičice su se počele skupljati oko kuća ne bi li ih ukućani nahranili a one hrabrije, lastavice i rode odletjele su u južne predjele.

U jezerima se voda namreškala a zatim se smrznula a iznad krovova se pojavio dim iz dimnjaka jer se u kućama grijalo.Djeca su morala obući tople kaputiće, navuči šalove, kape i rukavice kada su izlazila.Maleni su se okupljali u vrtiću i slušali priče koje su im tete rado pripovijedale.

Jednog dana , teta im je ispričala priču o malom snjegoviću kojeg su djeca napravila od snijega u susjednom dvorištu.Bio je to najmanji snjegović na svijetu jer je taj dan palo snijega toliko da je sve stalo u jednu malu košaricu kada su ga djeca pokupila rukavicama.Prvo su napravili jednu malu grudicu pa se njome htjeli loptati ali je bila tako malena da im se vrlo brzo smanjila da je više nisu mogli uhvatiti.Onda je nekom palo na pamet da naprave minijaturnog snjegovića od tri kuglice na koje su jedva utisnuli oči i smješak.

„Gle snjegović“ veselo su viknuli.Ponosno je stajao najmanji snjegović na svijetu i bijelio se u malom dvorištu a djeca su mu pjevala:

Snjegović, snjegović

Nema ni šeširić

Nema niti čizmice

Niti mali nosić.

Kada grane sunce

Rastopit će mu lice.

Snjegoviću se nije dopala ta pjesmica i na oko mu je grunula kockasta suza.

„Gle, snjegović plače“, rekla je tužno jedna djevojčica.Nikomu nije bilo drago vidjeti snjegovićeve suzice pa su prestali pjevati.Odlučili su napraviti od papira šeširić i donijeli su gumbiće i neke male čizmice i dovršili snjegovića.Netko se sjetio i donio metlicu i naslonio je na snjegovića.Snješko, kao da se nasmiješio ali to je vidjela samo ona djevojčica koja je prva vidjela i da snjegović plače.

Sada su se djeca primila u kolo oko snjegović i pjevala:

Snjegović, snjegović

Na glavi mu šeširić

Na nogama čizmice

Ima mali nosić

I na licu smješak

To je naš Snježak....

Tako su djeca razveselila snjegovića i bila sretna sve dok nije granulo sunce a mali se snjegović rastopio u mlakicu vode koje su popile sjenice sa obližnjeg stabla lipe.