nedjelja, 17. rujna 2017.

Priča o dugi

            

                        Priča o dugi




    Nećete vjerovati da u davnim vremenima svijet nije bio obojen.Nekada davno boje su bile naprosto nevidljive.Obojena je bila samo duga što se napinjala raskošno  blistajući između oblaka.Valjda je to bilo normalno jer se nitko nije bunio protiv takvoga nedovršenog svijeta što je prije nalikovao na neku crno-bijelu fotografiju nego na mjesto u kojem se moglo lijepo živjeti.
Jednoga je dana duga, koja je rado prisluškivala ljude, naćulila svoje radoznale uši pažljivije nego obično.Čuo se razgovor.
             -Pogledaj kako blista u bojama, zamisli kako bi izgledala ova livada da je obojena kao duga.Naše bi selo bilo mnogo ljepše.
Djevojčice su počele zamišljati boje za svoje haljine, dječaci su poželjeli lijepe, šarene lopte.Kako  boje nisu imale naziva, djeca su svakoj od njih   izmislila posebno ime.Tako su rođene Crvena, Zelena, Žuta i sve ostale boje, a našlo se i  nijansi za onu neodlučnu djecu koja nisu znala odabrati najljepšu boju pa su se dvoumila između dvije slične.Duga je bila dirnuta, razmišljala je koja bi igra mogla najviše razveseliti djecu i napokon se dosjetila.
Kako to nitko nije očekivao, dala se u bijeg preko polja, sva su djeca potrčala za njom.Sve što im se našlo na putu moralo se ukloniti jer su djeca bila sigurna da će uloviti dugu.No ona im je neprestano uzmicala.
Umorni , zapali su u dubok san.
Kad su se probudili, nisu mogli povjerovati u ono što su vidjeli.Pred njima je ležala raskošno obojena cvjetna livada i šuma,ptice, leptiri, krovovi-sve je bilo onakvo kakvo su željeli, čak su i odrasli to primijetili.Svijet je blistao zapanjen i sretan.Kako se to dogodilo?

Možda je u snu duga darovala djeci boje, a oni su onda sve sami obojili?Možda je svijet oduvijek bio obojen , samo su djeca usnula neki ružan san o crno-bijelom svijetu?Bilo kako bilo, ovako je život postao ljepši.Tako misli i duga , koja se kadkada pojavi poslije kiše između oblaka.Pokušala sam je uloviti, ali mi nije uspjelo.Ne vjerujete?


                                                                       Jadranka Škrobar

Nema komentara:

Objavi komentar