Čudne stvari
Jurica i
Vanja bili su najbolji prijatelji.Juricu su zvali Danaj , a Vanju Njukač ,iako
je bila djevojčica.Nitko ni sada ne zna zašto ih tako zovu, pa ni oni sami.
Jednoga dana Danaj se s Njukačem odlučio popeti na stari
tavan, koji su svi izbjegavali jer se pričalo da se gore događaju čudne
stvari.Danaj je na to odgovorio da se na svakom
starom tavanu događaju čudne stvari, a Njukač je samo kimnula glavom.
Penjali su se s velikim naporom već i zbog klimavih ljestvi
što su vodile gore, da čudne stvari i ne spominjemo.Kad su podigli težak
poklopac što je bio na ulazu u tavan, glave su im našle u mraku, a kad su ga za
sobom zatvorili više nisu mogli vidjeti ni prsta pred nosom.Šuljali su se
polako i bojali se, a onda se iz čista mira upalilo svjetlo.Zapravo, Njukač
je glavom udarila o nešto tvrdo, začulo
se „klik“i svjetlo se samo od sebe upalilo.
Našli su se pred velikim , starim ormarom.Ormar ko ormar,
trebalo ga je samo otvoriti.Danaj pruži ruku kao da će to i učiniti, ali se
ormar otvori, iako ga Danaj nije ni pipnuo.Otvarao se glasno, a kad je potpuno
raširio svoja krila, Njukač je samo rekla:“Divooota!“unutra, u ormaru, visjela
je neobična haljina.Njukač je bila jedna od onih djevojčica što je mrzila
oblačiti haljine, ali ovu je morala obući odmah.Ta bi je haljina mogla
pretvoriti u princezu, nadala se Njukač oblačeći je.
-Vidiš me?-upitala je Danaja kad joj se činilo da je obukla
haljinu.Ali Danaj nije vidio ništa.Tamo negdje u haljini nešto se micalo, ali
to više nije bila Njukač.Na sve strane kao da je visjelo nekoliko rukava, kao
da je haljinu imala obući hobotnica, neke čudne vrpce visjele su naokolo.Danaj
je jedva čekao da se Njukač izvuče.
-Idemo-molio je, ali Njukač nije izlazila.
-Ne izgledam li kao prava princeza?-pitala je, a kod riječi
princeza ono u haljini se naročito čudno micalo.
-Njukač-zapita Danaj –jesi li to ti ?
-Naravno, a tko bi bio-odgovorila je a glas joj je nekako čudno,
nekako nepoznato zvučao.
-Ako si to ti, onda se obuci u hlače, inače ću te ostaviti
samu na tavanu- reče Jurica.
-Evo me- odgovori princeza.
Prošlo
je nekoliko dugih minuta, ali Njukač se nije pojavila.A onda se začuo njen
slabašan glasić.
-Danaj , hoćeš li mi pomoći odvezati mašne? Nikako ih ne
mogu sama otpetljati.
Danaj odluči pomoći svojoj prijateljici, ali to nije bilo
tako jednostavno kako se otpočetka činilo.Na haljini je bilo toliko zapetljanih
mjesta da se nad grad spustio mrak prije nego što su Jurica i Vanja , zvani Danaj i Njukač,
otpetljali lijepu plavu haljinu i prije
nego što ju je Njukač uspjela svući.
A sada pokušavaju svojima kod kuće objasniti gdje su se tako
dugo zadržali.Tko ima u blizini kakvu kuću sa starim tavanom na kojem se
događaju čudne stvari, neka se čuvaju starih ormara s haljinama zaboravljenih princeza, mogao bi se u njih
zapetljati.
Jadranka Škrobar
Jadranka Škrobar
Nema komentara:
Objavi komentar